Umjetnička škola Franje Lučića

Početak ozbiljnijeg glazbenog obrazovanja u Velikoj Gorici seže od ranih šezdesetih godina prošloga stoljeća, osnivanjem tadašnjeg Narodnog sveučilišta, kasnije Narodnog sveučilišta "Juraj Kokot". Dana 22. kolovoza 1972. Savjet Narodnog sveučilišta "Juraj Kokot" donosi odluku o potrebi osnivanja glazbene škole, a tadašnje Izvršno vijeće Općine Velika Gorica na sjednici od 29. svibnja 1973. potvrđuje odluku Savjeta Narodnog sveučilišta te je osnutak Osnovne glazbene škole logičan nastavak tečajnog oblika glazbene poduke koja se pri Narodnom sveučilištu sustavnije odvijala od školske godine 1969./1970. Prvi pisani sačuvani dokumenti o radu tada još neverificirane glazbene škole potječu iz školske godine 1970./1971., u kojoj je bio upisan 21 učenik i u kojoj su tri nastavnika podučavala na tri odjela. Od školske godine 1973./1974. uvode se matične knjige(…)

Nekoliko je važnijih datuma u povijesti škole:
1970. ­− Počinje upis prvih učenika u školu, u tada još neverificirani tečajni oblik nastave. Tri učitelja podučavala su, kako rekosmo, 21 učenika na tri odjela: na Odjelu za harmoniku, za gitaru i za klavir.
1973. − Škola je odlukom Izvršnog vijeća Skupštine Općine verificirana, službeno se počinju voditi matične knjige, a škola počinje raditi po nastavnom planu i programu.(…)
31. ožujka 1989. − Na stotu obljetnicu rođenja Franje pl. Lučića škola dobiva ime Osnovna glazbena škola "Franjo Lučić".
5. travnja 1993. − Škola dobiva na uporabu prostor u Ulici Slavka Kolara 39, gdje djeluje i danas.
16. prosinca 1999. − Odlukom Gradskog vijeća Grada Velike Gorice škola se odvaja od Pučkog otvorenog učilišta (nekadašnjeg Narodnog sveučilišta) Velika Gorica.
Rujan 2000. − Škola počinje djelovati kao samostalna ustanova.
Travanj 2002. − Odobrenjem Ministarstva prosvjete i športa za izvođenje nastavnog plana i programa srednje glazbene škole osniva se Srednja glazbena škola, a osnovno glazbeno obrazovanje proširuje se i na ples. Škola ujedno mijenja ime u Umjetnička škola Franje Lučića.

U jesen 2006. proširuje se program srednjoškolskog obrazovanja na suvremeni ples te Umjetnička škola Franje Lučića postaje, uz plesnu školu Ane Maletić, druga srednja škola suvremenog plesa u Hrvatskoj.(…)
Umjetnička škola Franje Lučića član je Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga i udruge plesača DACI, a redoviti je sudionik regionalnih i državnih natjecanja(…).

(T. Kunić: Trideset i pet godina rada škole)

Od skromnih početaka do danas, Umjetnička škola Franje Lučića prešla je dug put. Nastojanjima svojih učitelja i nastavnika, pokušala je i, nadamo se, i uspjela generacijama polaznika omogućiti prvi dodir, odškrinuti prvi prozor u svijet umjetničke glazbe i plesa. Danas, kroz srednjoškolske programe, škola sudjeluje u razvoju mladih glazbenih i plesnih osobnosti sve do njihova odlaska na studij. Neki među njima školi su se vratili i čine drugu generaciju njenih nastavnika. Jedan se krug zatvorio. Novi se otvaraju iz godine u godinu, kako škola nastavlja ispunjavati svoju prvenstvenu – odgojnu i obrazovnu – ulogu. U ispunjavanju te svrhe Škola nalazi primjerne partnere u gradu Velikoj Gorici i u Zagrebačkoj županiji, bez čije bi potpore, djelovanje škole bilo teško, u postojećem obliku i obujmu zasigurno nemoguće.

Škola danas broji oko pet stotina učenika i više od šezdeset učitelja i nastavnika, u deset odjela.

U svojih četrdeset i pet godina postojanja Umjetnička je škola Franje Lučića stasala u jednog od nositelja kulturnog života grada Velike Gorice. Projekti Škole, od redovnih mjesečnih koncerata njenih polaznika, što se mahom održavaju u dvorani Galženica, primarnom koncertnom prostoru grada, pa do predstava Odjela za ples u dvorani Gorica, integralni su dio kulturnih zbivanja Velike Gorice. Pored izvrsne suradnje sa temeljnom gradskom institucijom u području kulture, Pučkim otvorenim učilištem, Umjetnička je škola našla dobrodošlog i zainteresiranog partnera i u Muzeju Turopolja, čije prostore nastoji promicati kao nova poprišta glazbenih zbivanja u gradu. Razvijamo i suradnju sa osnovnim i srednjim školama na širem gradskom području, nastojeći tako proširiti krug budućih zainteresiranih slušatelja i gledatelja te potaknuti neke od njih da pokušaju pronaći svoje mjesto u glazbenom ili plesnom svijetu.

Četiri i pol desetljeća nisu malo. Nadamo se, međutim, da su tek početak!

Borut Vidošević, prof.,
ravnatelj