Marko Malivuk Jovanović (Zagreb, 1988.) nakon završene srednje glazbene škole, 2008. godine upisuje Muzičku akademiju u Zagrebu, u razredu Dragana Sremeca. Studij nastavlja na Konzervatoriju u Amsterdamu, u razredu Arna Bornkampa. Po završetku boravka u Nizozemskoj magistrirao je saksofon s odličnim uspjehom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 2014. godine. Ostvario je brojne zapažene solističke nastupe od kojih se ističu oni uz Zagrebačku filharmoniju pod ravnanjem Mladena Tarbuka (2010.) te pod ravnanjem Aluna Francisa (Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, 2013.). Solistički se predstavio i u okviru 27. Muzičkog biennala u Zagrebu, 2013. Uspješno je sudjelovao na domaćim i međunarodnim natjecanjima te je aktivno pohađao seminare i radionice vodećih svjetskih saksofonista i pedagoga, kao što su Jean-Denis Michat, Claude Delangle, Arno Bornkamp i drugi. Godine 2014. sudjelovao je u eksperimentalnom projeku Sax Baroque u Amsterdamu i pritom surađivao s renomiranim stručnjakom za baroknu glazbu Walterom van Hauweom. Tijekom studija u Amsterdamu održao je brojne koncerte kao član kvinteta saksofona. Kao orkestralni glazbenik surađivao je sa Zagrebačkom filharmonijom, Simfonijskim orkestrom HRT-a, orkestrom Opere HNK u Zagrebu i orkestrom Opere HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci. Bavi se komornom glazbom muzicirajući u duetima s klaviristom Ivanom Batošem i s harmonikašem Hrvojem Štimcem. Nastavnik je saksofona na Umjetničkoj školi Franje Lučića u Velikoj Gorici.


Ivan Batoš (Split, 1979.) prvu poduku iz glasovira dobio je od s. Pavle Negovec u samostanu sestara dominikanki u rodnom gradu, na čiju preporuku upisuje glazbenu školu u klasi prof. Ivane Oreb. Tijekom školovanja dobio je nekoliko prvih nagrada na hrvatskim državnim natjecanjima. Nakon završene gimnazije i srednje glazbene škole, diplomirao je glasovir na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi prof. Đure Tikvice 2002. Titulu magistra umjetnosti stekao je 2009. pod mentorstvom prof. Lovre Pogorelića. Usavršavao se na seminarima svjetski poznatih pijanista i pedagoga: Anatolija Katza, Viktora Meržanova (Dubrovnik, 1998.), Davida Livelyja (Baden bei Wien, 2001.), Arba Valdme (Köln, 2002.) te na Warsaw Piano Workshop 2003. godine. Dobitnik je nagrade za najboljeg umjetničkog suradnika na Tribini mladih umjetnika Darko Lukić, Godišnje nagrade Društva sveučilišnih profesora i znanstvenika u Zagrebu za područje glazbene umjetnosti za ak. god. 2002./2003., kao i nagrade Judita za najuspješniji glazbeni program 52. Splitskog ljeta 2006. te nagrade TEMSIG za najboljeg komornog suradnika na Slovenskom državnom natjecanju 2013. godine. Tijekom obrazovanja iskazivao je veliko zanimanje za komorno muziciranje. Suosnivač je komornog trija GIG, sa saksofonistima Gordanom Tudorom i Goranom Jurkovićem, s kojima uspješno izvodi skladbe domaćih i stranih autora, posvećene ili prilagođene tom sastavu. S jednakim ponosom ističe nastupe s velikim umjetnicima koji su gostovali u Hrvatskoj i izabrali ga za komornog suradnika (Arno Bornkamp, Philippe Couper, Jean-Denis Michat), kao i sa studentima s kojima nastavlja profesionalnu suradnju i nakon završetka formalnog obrazovanja, pridonoseći njihovu uključivanju u glazbeni život Hrvatske. Od 2003. godine radi kao stalni umjetnički suradnik na Odsjeku za duhačke instrumente Muzičke akademije u Zagrebu, a od 2010. do 2016. i kao vanjski suradnik Muzičke akademije u Sarajevu. U ožujku 2015. izabran je u zvanje višeg umjetničkog suradnika, a iste godine počinje suradnju s Umjetničkom akademijom Sveučilišta u Splitu. U svibnju 2017. bio je gostujući profesor na Konzervatoriju u Amsterdamu kao stipendist programa Erasmus+.